Neugledne, sive, armirano-betonske kućice, ponekad prekrivene zemljom i zelenim pokrovom odavno leže zaboravljene uz glavne ceste sjeverne Hrvatske. Nitko više i nije bio siguran kada su izgrađeni... Za kraljevine Jugoslavije? Endehazije? Ili u vrijeme Inforbiroa? Tako "izbrisani" zadnjih desetljeća, služili su nikom i za ništa, eventualno za odbacivanje smeća i sušenje sijena. U okolici Koprivnice ima oko pedesetak, slave već šesdeseti rođendan, a nisu upisani u spomenike kulture. Oni svojim rasporedom čine dio fortifikacione linije nastale na kraju tridesetih godina ovog stoljeća za obranu Kraljevine Jugoslavije od Hitlerove invazije. Prijeratni jugoslavenski generalštab odlučio se za prepotentnu ratnu koncepciju: rat se može dobiti jedino ofenzivnim ratovanjem, sve do potpunog poraza neprijatelja. Tako i početak gradnje jugoslavenskih bunkera seže u 1937. godinu, kada zbog "zaštite moguće ratne mobilizacije i koncentracije, te prodora neprijateljskih brzih jedinica" monarhija počinje utvrđivanje na granici sa Italijom. Dvije godine poslije, zbog razvoja europske političke i ratne situacije ( 1938. njemačko pripojenje Austrije, 1939. godine okupacija češke te napad na Poljsku), utvrđivanje se širi na područje graničnih frontova prema Austriji (tada dio nacističke Njemačke), Mađarskoj i Albaniji, a 1940. i prema Bugarskoj i Rumunjskoj. Kao kuriozitet vrijedno je spomenuti da je 1939. godine na utvrđivanju radilo 30 000 ljudi, 1940. godine njih čak 60 000! Bunkeri u okolici Koprivnice, dio su granične fronte prema Mađarskoj koja je obuhvaćala protiv tenkovske rovove, dvije linije bunkera i zapreka na komunikacijama na potezu Varaždin-Koprivnica-Virovitica-Slatina. Fortifikacioni objekti su građeni kao armirano-betonski puškomitraljeski i mitraljeski bunkeri, tipološki ne sliče ni Magino liniji, niti češkim bunkerima (koje su gradili isti francuski inžinjeri): malog su mjerila, sa jednim otvorom za strojnicu i prostorom za posadu od dva do tri čovjeka. Vjerojatno bi bunkeri u ovom djelu Hrvatske bili i zaboravljeni da nepoznati počinioci sa još neotkrivenom namjerom ne lijepe tapete i boje dijelove bunkera u rozno. Te akcije se događaju najvjerojatnije noću, i to za državne praznike svih država kojima su ovi bunkeri bili nijemi svjedoci: prvo Jugoslavenskoj monarhiji (1918.-1941.), pa Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941.-1945.), skoro pola stoljeća komunističkoj Jugoslaviji (1945.-1991.), te na kraju današnjoj Republici Hrvatskoj.